61. HOLLYWOOD

Dežurni je sazvao sastanak. Baš u vezi prijedloga za temu ovog poglavlja.

U uvodu sastanka gleda se SF film u kojem su došli Ufovci. Ljudi ne znaju odakle su došli, a pogotovo ne znaju zašto su tu, pa ih se i boje. Za svaki slučaj pripremaju se na obranu Zemlje. Kasnije se ispostavi  da su Ufovci došli donijeti ljudima na poklon mogućnost putovanja kroz vrijeme. Preciznije, kroz različita vremena vlastita života. Sredstvo putovanja je jezik. Glavna junakinja ga je prva naučila. 

U jednom trenutku radnja se seli dvije godine nakon događaja koje se prati, dakle, u budućnost: na nekom UN prijemu glavnoj junakinji pristupa zapovjednik kineske vojske i svečano joj zahvaljuje što je svijet spasila od propasti, a zatim joj  na uho prišapne nekoliko rečenica.

Potom idemo natrag u prezent, drama je u tome da baš taj Kinez odlučuje bombardirati Ufovce, a naša ga  junakinja u posljednji čas naziva na privatni broj telefona (što joj ga je ovaj prišapnuo u budućnosti) i u tome spriječava - rekavši mu ostatak onoga što joj je u budućnosti bio prišapnuo...

 

DEŽURNI (pritisne stop, upali svjetlo i obrati se prisutnima): "Tko je izmislio te rečenice?... Svejedno kada, ali netko ih je prvi morao izmisliti... Ili ona ili on. A ovako ispada da to nitko nije izmislio, nego se izmislilo samo, jer je ona njemu rekla to što je on njoj rekao da je od nje čuo... A on je to od nje čuo kad ga je ona nazvala i rekla mu kako stoje stvari, te da joj to i to kaže na prijemu dvije godine poslije... Kao kad pas trči ukrug pokušavajući se ugristi za rep... "

 

AUTOR: "To je isto kao i kod Interstellara, kad on u budućnosti gura knjige po načelu Morzeovih znakova, zato da kćeri u prošlosti otkrije rješenje formule, koje je skužio u budućnosti... Dakle, preskače se trenutak dolaska do rješenja... Ono u budućnosti jest tamo, samo treba preskočiti do njega..."  

 

DEŽURNI: "To je zapravo ista logika po kojoj Banditi nalaze Rekonstruktora u poglavlju broj 56. Soundtrack... Preskaču trenutak kad je on nešto izmislio... Zapravo su prvo pustili njega da preskoči trenutak svog pronalaska i već uživa u posljedicama, da bi ga onda tamo zaskočili..."

 

AUTOR: "Dakle, preskače se rasplet i odmah skače na epilog, koji se ponaša kao da se rasplet u međuvremenu dogodio. Epilog je Zapletu došapnuo riješenje, kao da Rasplet stoji na drugom kraju pozornice i nema pojma o čemu se ovi došaptavaju... Elementi narativne linije postaju likovi, isto kao i kod nas."

 

DEŽURNI: "Osim toga, ideja Spisa posve odgovara filmu u kojem se putuje kroz vrijeme vlastita života posredstvom jezika... Nije li se do rješenja problema u poglavlju broj 43. Literarizacija došlo upravo zahvaljujući vremenskom preskoku?..."

 

REKAPITULATOR:"Također u poglavlju broj 44. Sidro i nemirnica... Revidiranje podataka, naime, ukazuje na grešku.  Tamo se, naime, navodi kako su jedino autor i Dančuo imali i drugi zanat. To nije točno, imao ga je i Rekonstruktor - nekoliko je godina radio kao mesar i tek se u srednjim dvadesetima odlučio okušati na Akademiji... Još je tu i slučaj s osječkim gostioničarem, birtija mu je nekoliko godina bila najpopularnija u gradu, pa je, negdje oko tridesete, odlučio upisati akademiju. I to, ni pet ni šest, nego u Düsseldorfu.  Poslije trinaest godina se vratio i sad je tu profesor na akademiji... Osim toga, zar Pavelić nije bio punk bubnjar, i tek se poslije prometne nesreće, nakon nekoliko dana u komi, probudio sa sviješću da je slikar i upisao akademiju?... To je još i objašnjivo, ali to da je gospođa Mijatović završila pravo, pa čak nekoliko godina i radila kao pravnica u vinkovačkoj općini, to nitko živ, poznavajući gospođu, nikad ne bi pomislio.

Svi ti slučajevi spadaju u domenu vremenskih preskoka, kad se iz jednog života preskače, posredstvom jezika kao medija, u neki sasvim drugi... Postaje ga se svjesno, nauči i - hop u drugi život... Pa, nije niti poanta filma neko sveopće blagostanje, nego je poanta da svi imamo brdo života, a da je jezik medij kroz kojeg ih sve možemo živjeti."

 

AUTOR: "Čini mi se da sam to već negdje čuo."

 

UVODNIČAR: "Dakako da jeste, u poglavlju broj 15. Epizoda povratak - činjenica 'Illiersa, alias Combraya' definira poprište prizora kojeg su dvojica promatrala a treći zamišljao, a kao jedini razlog tome svjedočanstvu navodi se to što će biti ponovo zapisan. Dakle, isto mjesto, različita vremena, a povezano jezikom."

 

REKAPITULATOR: "Onda smo to isto imali i u pedesetki, Riječ i slika. Isti su hodnici poprište sadržaja priče i mjesta njena emitiranja, različita vremena povezana su sadržajem, a to je jezik, jezik književnosti i jezik likovnosti."

 

DEŽURNI (u funkciji voditelja zaključuje sastanak vadeći bocu litvanskog Balsama, što ju je Stipa nedavno donijela dizajneru): "Iz ovoga zaključujem kako se slažete da bi se kao tema ovog poglavlja mogla uzeti anticipacija koncepta što se komercijalno pokazao vrlo isplativim... (Zatim puni četiri čašice)... Te da bismo prvu slijedeću anticipaciju smjesta morali poslati u Hollywood."

 

AUTOR: "Ili da primijenimo mogućnost, odnosno sredstvo o kojem se u ovom poglavlju i radi, to jest da preskočimo u trenutak kad je naš koncept od Hollywooda već prihvaćen i film već igra u našim kinima..."

 

Sastanak prekida ulazak predsjednika žitnjačkog umjetničkog kolektiva koji pruža autoru pismo od Gradskog ureda za upravljanje, u kojem ovi poručuju kolektivu da se suzdrži od intervencije u 'buksi'.

 

(Sutradan će predsjednik otići na sastanak u gradski ured za kulturu vidjeti zbog čega nisu odgovorili na upit ureda za upravljanje o tom slučaju i doznati da nisu odgovorili zato što ne znaju kakva je sudbina zgrade. A predsjednik će shvatiti da oni to ne znaju zato što onaj koji odlučuje o svemu još ništa nije o tome odlučio. A teško da će prije izbora i odlučiti.)

 

DEŽURNI (komentira ishod sutrašnjeg sastanka): "To ne štima, logičnije je da ovi iz upravljanja ne znaju za sudbinu zgrade, a ne da oni to pitaju ove iz kulture, oni bi njima trebali reći da ne znaju, a ne da ih pitaju..."

 

AUTOR (ipak nešto bolje od svojih likova upoznat sa sustavom gradske administrativne uprave - poglavlje 7. Birokracija): "Pustimo sad to... Narativna linija ovog poglavlja otvara mogućnost zavirivanja u fajlove koji će jednog dana biti otvoreni, a informacija o vlasničkoj strukturi ove zgrade osigurat će sastanak s pobjednikom na izborima. S druge strane, lova iz Hollywooda omogućit će ponudu koju ovi neće moći odbiti. Umjesto konjske glave što ju je Vito Corleone stavio u producentov krevet, na njihov će stol stići ugovor o kupnji zgrade, s klauzulom da se kupac obvezuje u dvorištu izgraditi dječji vrtić. Taj famozni dječji vrtić, ovdašnjim stanovnicima neophodno potreban, a kojeg su im gradske vlasti navodno obećale napraviti upravo u prostoru ove zgrade, upravo posve nepodesne za današnji standard dječjeg vrtića. Klauzula zadržava pravo odluke na njegovo arhitektonsko rješenje. Također, on će i nadalje ostati pod gradskom upravom, no mi ćemo odrediti kadrovsku politiku, to jest izabrati tete u vrtiću. Zato što je važno djecu odmah naučiti jezik o kojem je dosad bilo riječi. Postupno i neprimjetno ćemo izbor teta prepustiti umjetničkom kolektivu, koji će na taj način preuzeti odgovornost za adekvatan razvoj svojih budućih članova."

 

DEŽURNI: "Predlažem da se ugovoru doda i klauzula o neotkrivanju identiteta novog vlasnika. To bi na formalnoj razini omogućilo zadržavanje formata izravne demokracije, a u praksi se poslužilo, ipak efikasnijim, dosadašnjim modelom dekreta. Bolje da umjetničkom kolektivu, nakon upute o suzdržavanju, od strane gradske uprave u smislu obrazloženja te upute, stigne dopis o početku radova što će ih o svom trošku Grad poduzeti na rekonstrukciji zgrade, s precizno navedenim obujmom poslova i vizijom konačnice, nego da oni sami na svom sastanku vijećaju o toj viziji. Dosadašnje je, naime, iskustvo pokazalo da se, primjerice, Rekonstruktorova konačnica sastoji u neprestanom zamišljanju vizije, a da su slikari, s druge strane, iz ovog ili onog razloga skloni miniranju procesa samog vijećanja. Spoznaja da je vlasnikom zgrade postala organizacija čiji je predsjednik jedan od njihovih članova, osim što bi mogla bitno narušiti posve zadovoljavajuće međuljudske odnose, zacijelo bi dovela i do neprestana kucanja na vrata ovog ureda s raznoraznim pritužbama i prijedlozima. Što bi moglo ugroziti, ako ne i posve dokinuti, meditativni prostor nužan za nastavak proizvodnje Spisa."