63. slijepi putnik

Kako se pozdraviti?, zapita se Dežurni saznavši za iznenadnu smrt autoru vrlo dragocjena čovjeka.

A zašto bi se uopće i trebalo pozdravljati s nekime tko mu je tako nedavno uputio pismo (poglavlje 49. Konceptualno kazalište), kojeg završava slijedećim riječima: "... Što god odlučio, moje nepostojano ja stoji ti na raspolaganju." 

Pa, bez obzira na to što ga je autor vrlo konkretno iskoristio, upravo iz njegova određenja svoga ja, nedvosmisleno proizlazi kako mu ono i dalje stoji na raspolaganju.

Uzimajući u obzir kako se njihov odnos dobrim dijelom i temeljio na činjenici da ga je autor obično za nešto trebao, ovaj kao da je okvir tog odnosa riješio tako što mu je svoju pomoć trajno ponudio na uporabu.

Reklo bi se da mu je potpisao bjanko ček.

Izjasnivši se time kao sljedbenik slijepog povjerenja.

Ideje koja mu je očito bila bliska još prije dvadesetak godina, kada je objavljivao seriju tekstova o rock muzici pod imenom 'Slijepi putnik', personificirajući time svojevrsnu pretpostavku o vrsti avanture, o nečijoj spremnosti da u nju uđe bez obzira što ga nitko nije zvao, prihvaćajući činjenicu da ta spremnost nije dovoljna za posjedovanje 'prave' karte, koju svi ostali putnici imaju. Reskirajući pritom veliku opasnost da bude raskrinkan kao uljez i bačen štakorima u potpalublje. Platforma je to u kojoj nema oslanjanja ni na što, nitko neće izdati potvrdu o opravdanosti takva poduhvata, no on se unatoč tome ipak poduzima. Zato što se mora ići.

Ta je optika bila temelj za odabir sadržaja i intonaciju tih tekstova.

 

Upravo se tako i autor često puta osjeća, kao slijepi putnik, nadajući se da kontrola, pa i ostali putnici, neće primjetiti kako on nema ovjerenu kartu... Pa što ovo sve skupa zapravo i jest, nego odaziv nezvanog?... Putovanje naslijepo... I kako da pritom ne bude vrlo dragocjen čovjek što izdaje bjanko ček na svoju pomoć?...  Neće li ga i ubuduće, svaki put kad mu zatreba, ponovo zvati na sudjelovanje u kakvoj od svojih budalastih iluzija?...

 

No, bez obzira na točne riječi Dežurnog, autor se ne miče od obale i ne prestaje mahati. 

prethodna   |   Email facebook twitter  |  slijedeća