65. SUNCE ILI MJESEC

Astrologija polazi od toga da planete imaju utjecaj. To bi moglo biti kroz sliku, prizor neba što se bebi u trenutku rođenja zauvijek ucijepio u svijest, kad bi beba tada bila na Sljemenu, a ne u rodilištu. Dakle, one svoj utjecaj mogu ostvariti jedino emitirajući neku energiju. Osim devet planeta, svoj utjecaj ostvaruje i jedan satelit, Mjesec i jedna zvijezda, Sunce. Minus Zemlja, imamo deset. Međusobno su njihove energije i slične i različite, imaju određena svojstva i tako dalje. Energija što ju emitiraju prostire se pravocrtno oko njih, i to u svim smjerovima, dakle, ona ne pada samo na nas, nego ide i do svih drugih planeta, pa osim što se u nama, pod određenim kutem, prelamaju njihove pojedinačne energije, dobivamo porciju prelamanja i njihovih međusobnih. 

E sad, ako smo svi dobili porciju svih energija, zašto svi nismo isti? Kao prvo, to je zato što je međusobno prožimanje njihovih energija, kojeg smo također dobili porciju, uvijek različito. Kao drugo, još važnije, zato što su nama dominatne one dvije planete (koje zapravo uopće i nisu planete) čija energija na nas vrši najsnažniji utjecaj, a to su, logično, Mjesec, s obzirom na blizinu i Sunce, s obzirom na veličinu. Iz toga proizlazi kako daljina i veličina igraju ulogu u emisiji energije, te da su nam Mars i Venera bitniji od Urana i Plutona. To je vjerojatno točno, ali ne treba smetnuti s uma, da koliko god bila mala Plutonova energija, ona ipak sudjeluje.

Dakle, najjači su Mjesec i Sunce. I sada, osim što se računa njihov pojedinačan utjecaj na nas, računa se i utjecaj što proizlazi iz njihova međusobna odnosa, kao i onaj što proizlazi iz odnosa tog odnosa spram svih ostalih odnosa. Što do te mjere komplicira formulu, da ona postaje pogodna za izračun uvijek različitog rezultata. Informira da čak i blizanci dobivaju drugačije energetske porcije.  

 

Te su porcije, dakako, nematerijalne, zato što očito nemaju nikakva utjecaja na materijalno oblikovanje. Zna se o čemu ono ovisi, to je DNK. Ali budući se još uvijek ne zna o čemu ovisi oblikovanje svijesti, primjerice zašto su blizanci različita karaktera, ne može se isključiti mogućnost da svijest oblikuje upravo porcija energije koju oblikuje trenutna konfiguracija njenih odašiljača.

Odnosno, da nam je u trenutku rođenja svemir ucijepio svijest.  I to posredstvom jedinog alata što mu stoji na raspolaganju, a to je načelo organizacije odašiljača. Jednom ustanovivši načelo, on ga pušta da samo dalje radi, kao što ga ni ne zanima što ćemo mi sa svojom sviješću dalje, to ga se ne tiče, nije njegov posao... On sada možda mora negdje drugdje organizirati, tko zna koliko još ima neriješenih područja.

Međutim, to načelo ne bi bilo univerzalno, da njime nije sve riješeno. A između ostalog i to što bismo mi sa svojom sviješću mogli dalje.

Ključna pojedinost načela kojim je svemir riješio ovaj dio svog prostora, jest kruženje. To mu je omogućilo ustanovu uvijek različita odnosa što ga elementi koji kruže međusobno preuzimaju, što istodobno definira i porciju koju emisijom svoje energije oblikuju. I trenutna se situaciju jednostavno preslika u svijest. Što bi se drugo uopće i moglo preslikati? Ta je preslika naša šifra, ona otključava ladicu gdje se nalaze odgovori na naša pitanja o sebi.  

Ali, za rješavanje formule naše svijesti nedostaje jedan dio - Le parte manquante! A to je identifikacija energija koju planete emitiraju. Da bi se, dakle, mogao koristiti formulom što ju je svemir u njega upisao, čovjek u nju mora uključiti te podatke. I čovjek shvaća genijalnu dimenziju te formule: on je dio koji nedostaje, to je njegovo tumačenje, formula je njegovo tumačenje uključila u svoje riješenje. On mora izgraditi sustav tumačenja, time on postaje odnosan, time on preuzima svoju ulogu u sveopćoj odnosnosti... ako je ovo ovako onda je ono onako. Pri čemu, kao i u bilo kojoj odnosnosti, nije bitno što je de facto u pitanju, nego kakvo je ono u odnosu na nešto.

Pridavanje ljudskog prijevoda energiji, dakle, proizlazi iz mođusobna dogovora ljudi, isto kao što su se dogovorili da je metar toliko i toliko dugačak, tako su se dogovorili i da energiju Merkura označe onom koja se manifestira kroz intelekt, bilo govorom ili pisanjem ostvarujući komunikaciju. Za razliku od one Neptunove, koja inspiraciju traži u opijenosti nedefiniranim, u maglovitosti ili mistici.

Pa kao što je metru zacijelo prethodila javna rasprava, tako je ona prethodila i Merkuru. I kao što metar pripada svojoj dimenziji, a u nekoj drugoj nema funkciju, ne zna se, primjerice, koliko je on težak, tako i intelekt pripada svojoj, gotovo da i nema udjela u prostoru emocija ili senzibilnosti, koje su primjerice, u domeni Mjeseca, ili pak oblikovanju osobnosti, koju određuje Sunce. Pa kao što i težina kubičnog metra ovisi od specifičnosti njegova sadržaja, tako je i intelekt moguće identificirati kroz oblik njegova iskaza, u čemu svakako ulogu igraju i osobnost i senzibilnost. A nije isključeno da su Merkur i Neptun u konjunkciji, pa da intelekt inspiraciju pronađe u opijenosti i predstavi se poezijom.

 

- Ali zašto Merkur ne bi bio poezija, a Neptun proza, začuje se pospani glas Drage publike.

- Svejedno je, strpljivo odgovara Dežurni, kao što nije bitno je li prvo bila kokoš ili jaje, tako je i nevažno hoće li to biti stih ili rečenica, glavno da priča funkcionira.